Srpski gazda

gazda ljut Srpski gazdaSrpski “gazda” je vrsta koja se pojavila početkom devedesetih, i koja je uspela da preživi, pa čak i da se proširi do danas. Srpski “gazda” (u daljem tekstu “gazda”) je najbolji u poslu koji radi. On je, takođe i najpametniji, najobrazovaniji i zna sve najbolje da uradi.

Gazde koje se malo više edukuju sebe nazivaju menadžerima, mada su prvi put čuli za menadžment (management) kada su u pošti dobili letak koji reklamira novi fakultet za menadžment u gradu. Upravo većini “gazda (menadžera)” najveći problem predstavlja, možda i najvažnija faza menadžmenta, a to je upravljanje. Samoprozvani menadžeri i gurui, najčešće ne znaju da upravljaju resursima i zaposlenima (kojih najčešće nema više od dvoje). Sa obzirom na to da su u školi (ako su uopšte i završili neke škole), preskočili predavanje o planiranju (prvoj fazi menadžmenta), ne može se ni očekivati da znaju da upravljaju, jer ne možete upravljati resursima firme ako nemate plan na koji način ćete to raditi.

Gazde imaju nekoliko noćnih mora (koje se u razvijenom svetu nazivaju pravima radnika), kao što su:

- bolovanje zaposlenog (pošto retko imaju više od dvoje zaposlenih, ova pojava može da se opiše u jednoj rečenici: pola firme mi je bolesno)
- trudničko bolovanje zaposlene (neki od snalažljivijih nikad i ne zapošljavaju žene pa nemaju ove probleme)
- plaćanje doprinosa i poreza državi (većina gazda misli da je ovo potpuno nepotreban izdatak pa često i ne plaća iste)
- i najveća noćna mora gazda: isplata plata zaposlenima, jer su zaposleni generalno nezahvalne neznalice

5 najvećih zabluda “gazda” o zaposlenima

Kako gazda vidi većinu zaposlenih (uglavnom nemajući ni jedan jedini razlog da gradi ovakvo mišljenje):

1. Ljudi su generalno nezahvalne neznalice – jednostavno netačna konstatacija. Ako i jeste tačna, vi ste krivi što ste zaposlili neznalice.

2. Svi su zamenjivi – u nekoj meri ovo može da bude tačno, ali većina “gazda” nije svesna da to što su svi u njegovoj firmi zamenjivi, više govori o njemu i firmi nego o zaposlenima.

3. Svi će raditi za platu za koju “gazda” misli da je adekvatna, uglavnom minimalac, a ostatak (ukoliko ga ima) na ruke.

4. Svi zaposleni treba da rade koliko i vlasnik (ako mnogo radi), a ako ne radi onda treba da nadomeste njegovu nezainteresovanost za sopstvenu firmu. Ovo je jedna od najrasprostranjenijih zabluda u malim firma sa velikim gazdinim egom. Zaposleni imaju propisano radno vreme i svaki prekovremeni sat mora da se plati, što u Srbiji nije praksa, ali je zakonska obaveza.

5. Problemi “gazde” su i problemi zaposlenih – Slično kao i prethodna tačka, misli se na probleme u poslu, ali i opterećivanje zaposlenih privatnim životom gazde. U ovo spada slanje zaposlenog u kupovinu poklona za gazdinu bolju polovinu, kao i slanje zaposlenog da čeka u redu za papire za gazdino novorođeno dete i slične budalaštine gazda (iskompleksiranih robovlasnika).

Ako znate nekog ovakvog (a svi znamo bar nekog) recite mu da su zaposleni resurs kompanije i da koliko on ulaže u njih toliko će dobiti nazad. Reciprocitet uvek postoji, svesno ili nesvesno radnici ne daju svoj maksimum ako im plata kasni tri meseca, ako nisu bili na odmoru godinama, ili ih preskaču unapređenja i edukacije.


pixel Srpski gazda

Komentari

komentara

8 komentara na Srpski gazda

  1. Analiza dostojna Paje Patka. Toliko je “dobokoumno” da nemam sa čime da polemišem. Kao da slušam dve babe kako pričaju u redu za penziju. Nadam se da ćeš naći par hiljada istomišljenika da ti se malo isplaču na ramenu. A kad ti toga malo skoči rejting – možda i ti postaneš nekakav gazda?

  2. @Miodrag Ristić
    Hvala ti na komentaru. Žao mi je ako si se pronašao u tekstu, iz tvog komentara vidim da te je baš pogodio tekst, pa odmah napadaš u “paja patak” stilu. :) Ne tražim istomišljenike da mi plaču  na ramenu, niti čekam da mi skoči rejting da postanem “nekakav” gazda. Gore napisan blog post ima za cilj da pokaže da ima i poslodavaca koji nisu baš sjajni (kakvih je zapravo 90% u Srbiji), tako da ne znam odakle ti da je ovo “dubokoumna analiza” ili analiza “dostojna Paje Patka”. 

  3. “Srpski gazda je vrsta” / meni pocetak dovoljno govori: tekst istice postojanje jedne naopake vrste vlasnika firmi, a ne generalizuje.
    Setimo se samo “nacionalnog parka Srbija” sa sličnim nayivima vrsta koje postoje u Srbiji

  4. @Sasa Jovanovic
    Upravo tako. Cilj posta nije bio generalizacija preduzetnika, već isticanje da postoje i preduzetnici/robovlasnici.

  5. “Srpki gazda” je istorijski pojam, koji označava domaćina koji ni stoku ne tretira ovako kako si ti opisao. Novokomponovano značenje koje si ti dao u ovoj “analizi” je zapravo samo skup opštih mesta koja se uglavnom mogu naći na stranicama (tj. u emisijama) režimskih medija. A cela ta priča se tendenciozno plasira da bi se skrenuo fokus sa stvarnog problema. “Gazde” i zaposleni su u istom čamcu, a taj čamac ljuljaju paraziti koji pod plaštom raznih demagogija žive dobro od našeg zajedničkog znoja. Samo tim i takvim parazitima odgovaraju ovakvi tekstovi – jer kobajagi nude krivca “na tacni”, a zapravo samo zamagljuju istinu… A istina je surova:
    - 1. Ogromna većina su zaista neznalice zato što je škola (kao i sve ostalo) “u totalnom autu” pa npr svršeni električan ne zna da zameni šteker. Jesu li za to krive “gazde”?
    - 2. Svi su zamenljivi (uključujući i “gazde”) jer je privreda u kolapsu, tržište rada puca po šavovima, cvetaju korupcija, nepotizam, partijska država žari i pali… Jesu li i za to krive “gazde”?
    - 3. Ljudi koji rade u tzv. “realnom sektoru” (pazi kad imamo i NEREALNI sektor!)masovno rade za minimalac, za razliku od likova koji žive na grbači ovih prvih, koji se “baškare”, uz privilegije koje su većini nedostupne. Kada bi svi imali iste plate/privilegije – ceo sistem bi se urušio kao kula od karata. Sistem zapravo živi na tom “paradoksu” (ali bojim se da je ta logika malo izvan tvog dometa…)
    - 4. Zaposleni u realnom sektoru zaista često rade neuporedivo više od onih drugih, zato što je to jedini način da se preživi u situaciji kada 250.000 proizvodnih radnika izdržava 7 miliona ljudi. Jesu li i za to krive “gazde”?
    - 5. Bojim se da nam se robovlasnički sistem vraća, ali ne na taj plitak način koji si ti dao. Predložene izmene zakona uvode krivičnu odgovornost vlasnika za bankrot. Znači čak i ako vam se zgadi, i više ne možete da podnesete da vas jašu svi po redu – ne možete da stavite ključ u bravu – jer ćete ići u zatvor! Partijska država vas represijom tere da budete i dalje omraženi “gazda” – bez radnog vremena, socijalnog osiguranja, neko koga svi mrze, i o kome pišu plitkoumne pljuvačke tekstove.

    I da – vrlo sam se prepoznao, hvala na pitanju. Uostalom sasvim logično pošto tvrdiš da nas je bar 90% takvih?

    Nego, jel’ znaš ti da zameniš šteker?

  6. Imenjače, jedino što je plitkoumno i izvan logike su ovi tvoji komentari. Ajde da te zamolim nešto da ne bi vodili diskusiju na nivou prvog razreda osnovne škole. Pročitaj još jednom post i Sašin komentar, pa ako ti i onda ne bude jasno o čemu se radi, predlažem ti da zatvoriš firmu, pošto je sve tako jako teško i svi te maltretiraju i da se zaposliš kod nekog divnog domaćeg preduzetnika koji će voditi brigu o tebi i koga ćeš moći da maltretiraš, kao što tvoji zaposleni rade sa tobom. Ceo komentar ti se sastoji od paušalnih ocena, netačnih podataka i blagih uvreda, te na isti način ne želim više da diskutujemo. Svako dobro i nadam se da nikad nećeš biti nekome “nezahvalna neznalica”.

    P.S. Znam da zamenim šteker, iako nisam električar.

  7. Dejan Nikolic

    He, he, malo surfujemo na talasima koje su podigli onaj Madjar i Ivan Minic a? :) Ako, ako, tako se dize citanost.

    Evo ja cu malo da preformulisem ovih pet stavki pa da vidimo na cega ce to sve da ispadne:

    1. Naravno da nisu svi neznalice. Problem tu je sto vecina ljudi misli da mnogo znaju i mnogo vrede. Ovde bih i naveo generalno uzasno nizak nivo radne kulture. Ali, nisu ljudi krivi vec sistem, drustvo, obrazovanje pa i porodica, koji cak gaje pogled da je posao nesto gde ides da bi dobio platu. Jako malo ljudi radi na sebi, uci i napreduje. To se polako menja, ali velika vecina misli da sve zna jer ima diplomu u dzepu.

    2. Svi su zamenljivi samo tamo gde trziste ne funkcionise. Kad postoji takmicenje onda ti je bitno ko igra u tvom timu i uradices sve da ostane i bude srecan. Ali, ako je utakmica namestena ili ti nije cilj da osvojis prvenstvo, onda su svi zamenljivi jer od kvaliteta ne zavisi tvoj uspeh. I jedno i drugo postoji u Srbiji. U tekstu opisane “gazde” uglavnom obitavaju tamo gde ne moraju da zavise od kvaliteta.

    3. Doprinosi jesu preveliki i idealno bi bilo da se prekine sa praksom ugovaranja neto plata vec da radnici dobijaju bruto i da sami placaju sta treba gde treba. Tada ce steci bolji utisak koliko mu para drzava uzima i za sta. Tada ce ga i vise zanimati na sta drzava trosi pare i kako.

    4. Slazem se, treba insistirati na ugovorenom, tj. da za odredjenu sumu novca se od radnika zahteva samo toliki i toliki ucinak ili 7 ipo sati rada dnevno. Ostalo sve prekovremeno ili po posebnom ugovoru i dogovoru. Ali, tada mora da postoji i mehanizam otkaza ukoliko radnik ne ispunjava svoju ugovorenu obavezu u pogledu kvaliteta i/ili kvantiteta. A to ne postoji. Niko u Srbiji ne može biti otpušten zato što je loš radnik. A, verujte, pored loših gazdi postoji i vrsta lošeg radnika koji nikada nece postati bolji jer mu ne treba (vidi pod 2 sto vazi za poslodavce, ovde vazi za radnike).

    5. Ja ovo nikada nisam sreo ali verujem da postoji. Nego, da li je neko gledao Djavo nosi Pradu?… hmmm. U svakom slucaju, mislim da takvo ponasanje vodi ka mobingu sto je danas kaznjiva kategorija.

    Ovaj kvazi-sukob zaposlenih i poslodavaca je vrlo lako premostiti tj izbeci na sistemskom nivou. Jednostavno, svi treba da budu poslodavci. Ukidaju se pravna i fizička lica i osim u propisanim slučajevima, svi imaju status pravnih lica. Sadašnji ugovor izmedju radnika i preduzeća se pretvara u ugovor pružaoca i primaoca usluge. Važe svi uslovi kao u odnosima izmedju pravnih lica. Svi naplacuju svoju uslugu prema sopstvenom cenovniku i medjusobna su konkurencija. Nema Ugovora o radu vec o poslovnoj saradnji. Onda ce svi deliti iste probleme i zajedno gledati da se stvari unaprede za sve.

  8. @Dejan Nikolic
    Hvala na komentaru i dobrodosao na nas blog. :-) U osnovi se slazemo, moje vidjenje je da postoje lose gazde i losi radnici, a postoje i oni dobri (radnici i gazde). Sistemski bi cela zbrka na trzistu rada mogla da se resi, ali problem sistema je sto je dugo ucio i jedne i druge, da se mediokritet isplati. Generalno ne volim kukanje, i kada ljudi pljuju po nekome da bi istakli svoje probleme, pa otuda i vrlo pojednostavljen pogled na kompletnu problematiku u ovom postu.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*